Ženama u zakonodavstvu iz Koalicije Voljnih
12 . svibnja 2004.
Ni KRV nI SILOVANJE ZA NAFTU
Izjašnjavanje o silovanjima i ostalim seksualnim zlostavljanjima žena i djevojaka 
od strane američkih i britanskih oružanih snaga ili njihovih izaslanika u Iraku i Afganistanu
Projekt Akcije crnih žena protiv silovanja (Black Women’s Rape Action) i
Žene protiv silovanja (Women Against Rape)

8 Ozujak 2004Poziv svim Zenama
PETI  GLOBALNI  STRAJK  ZENA
Poziv svim muskarcima da se pridruze
zenama da
ZAUSTAVIMO I PROMIJENIMO SVIJET!
INVESTIRAMO U BRIGU ZA LJUDE A NE UBIJANJE!

Povijest organizacije
GLOBALNI STRAJK ZENA  ”rodjen” je 1999 godine, kada su zene Irske odlucile da nacionalnim generalnim strajkom docekaju novo tisucljece. One su tada zatrazile podrsku  Internacionalne kampanje “Place za kucne poslove”, i mi smo tada pozvale zene cijeloga svijeta da se pridruze Globalnom Strajku 8 Marta 2000 godine. Strajk je odista dosao kao rezultat dugogodisnjeg niza aktivnosti Organizacije, pocevsi davne 1952 godine malom knjizicom pod naslovom “Mjesto Zene”, zatim  knjige koja je postala klasika: “Moc zene i promjene u drustvu” iz 1972 godine, te “Sex, Rasa i Klasa” iz 1973. Sve tri knjizice su ustanovile tezu da je u stvari rad koji zene obavljaju za placu – njhov drugi posao, a da je besplatni  rad koji sve mi obavljamo u svom domu i u svojoj zajednicim stvarajuci sve radnike svijeta kao i nase nastojanje da promjenimo svijet, nevidljiv, ali nas prvi i najvazniji posao.

Od tada mi se zalazemo za to da se zenama prizna i plati sav neplaceni rad koji one obavljaju, kao i za izjednacavanje  zenskih i muskih nadnicanasa borba je  jedinstvena borba protiv siromastva zena, njihovog iskoristavnja i diskriminacije svake vrste. Po podacima UN, zene  obavljaju 2/3 od svih poslova na svijetu: od  dojenja i odgajanja djece, pa skrbi o onima koji su bolesni, o starijim osobama i o onima koji nisu u mogucnosti da se brinu o sebi, zatim: uzgajanja, pripremenja i kuhanja hrane za obitelj, zajednicu pa i kontinente ( 80% hrane potrosene u Africi uzgojile su zene), do dobrovoljnog rada i poslova neformalne ekonomije kao na primjer: cistacice, krojacice, ulicne prodavacice, pruzateljice sexualnih usluga, kao i  posao koji obavljaju kao dio formalne ekonomije. I tu je opet posao zene briga o ljudima, bilo to po bolnicama i skolama, ili kao domacice, odgajateljice djece, osobna ispomoc nemocnima, a u “sweatshopovima” one obavljaju poslove za koje su i muskarci nisko placeni. Za iste poslove zene su najnize placene i cesto izlozene maltretiranju na seksualnoj i rasnoj osnovi.

Zene iz preko 60 zemalja
Od 2000-te godine Strajk je dozivio ogroman uspjeh. Ujedinio je zene iz preko 60 ZEMALJA,  ukljucujuci i bazne organizacije s vrlo impresivnim  povijescu aktivnosti, i brojnim ciljevima koje su ostvarile, a  koje takodjer zahtijevaju od Svijeta da cijeni svaku zenu i svaki njen rad. Te organizacije sad su dio internacionalne mreze koordinatora Strajka.

        U Venecueli, mi radimo sa zenama koje grade ekonomiju koja brine o ljudima, i koje su uspijele osvojiti clanak 88 Ustava koji je priznao da je posao koji zene obavljaju u domacinstvima ekonomska aktivnost koja povecava dobit i producira  socijalno blagostanje, i priznaje pravo kucanica na socijalnu sigurnost. Strajk je pomogao da se procuju  ovi slavni trenuci pobjede, podrzavajuci ovakve revolucionarne procese u kojima  su zene iz baznih organizacija najaktivnije sudjelovateljice.

Strajk je dio pokreta protiv rata i okupacije ne samo u Iraku, nego i u Palestini,  Cecniji,  Kolumbiji, Kongu, Kasmiru…Nas prioritet je da osvijetlimo i naglasimo  svakodnevnu borbu zena i pravac kojim tezimo, od kojeg cijeli pokret ima koristi, ali koji je cesto ignoriran na isti nacin kako je ignoriran neplaceni rad za prezivljavanje koji mi zene obavljamo. Pod temom  INVESTIRAJMO U BRIGU ZA LJUDE A NE U UBIJANJE, mi zahtjevamo da  se $900+ biliona koji se sada trose na vojne budjete  pocnu umijesto toga koristiti za osnovne potrebe za zivot – cistu, svima dostupnu vodu, dostupnu hranu,zdravstvenu njegu, pravo na dom, obrazovanje, zastitu od silovanja i drugih oblika nasilja, zastitu ove nase planete – takodjer za zene koje su prve njegovateljice i borci u prvim redovima te i za prezivljavanje njihovih voljenih. Za pocetak mi trazimo pravo na vojni budjet USA – koji cini preko polovice svjetskih vojnih troskova, a sa kojim Americke korporacije implementiraju svoje ekonomske i politicke interese na cijeli svijet (ukljucujuci i ljude u USA)

Doprinos od strane najdiskriminiranijih grupacija
Najugrozenije grupe zena – Crnkinje, Indijanke, ostale zene obojene koze, samohrane majke, bolesne zene i zene s tjelesnim manama, imigrantkinje, zene koje se bave prostitucijom, lezbijke…koriste Strajk da iskazu svoj doprinos svakoj ekonomiji, zajednici i borbi. Strajk insistira da mocnici priznaju taj doprinos.

Mi takoder trazimo priznanje doprinosa onim muskarcima koji aktivno podrzavaju nasu borbu,jer se oni slazu sa tezom da: INVESTIRANJE U BRIGU ZA COVJEKA A NE U  UBIJANJE  je prioritet svim radnicima i cijelom covjecanstvu. Ne samo da muskarci mogu zahvaliti zenama na dnevnom prezivljavanju koje im one omogucavaju – od dojenja do kuhanih obroka, ciste odjece i  moralne podrske – vec  i njenom opredjeljenju ka  prioritetu prezivljavanja nasuprot vrijednostima trzista , vrijednostima koje sad ugrozavaju opstanak svijeta. Muska  web stranica “Payday”, je vrlo vazan doprinos pokretu protiv rata, i priznanje  svima onima koji stavljaju na kocku svoj zivot i slobodu  u obrani zivota i slobode svih nas.

Okviri jedinstva
Nama je cesto receno da, da bi pobijedile mi se moramo ujediniti, ali ne dobijamo puno savjeta kako to konkretno i postici (osim od strane politickih partija koje bi nas htjele voditi). Nama Strajk koristi kao okvir za ujedinjenje – medu nama zenama, izmedu zena i muskaraca, te izmedju i unutar drzava – jer se bazira na medjusobnom postivanju, prihvacanju i obogacivanju neovisne borbe svake od tih kategorija. Strajk nije partijski politicki, niti je separatisticki. Strajk nosi ambiciozne teznje ka promjenama , ali se cvrsto protivi osobnim ambicijama koje podcijenjuju zajednicku odgovornost.

Globalni Strajk Zena presao je granice samo zajednickih akcija svakog 8 Marta. Prosirio se na globalnu organizaciju koja snazi svakodnevnu borbu zena (i muskaraca) u baznim organizacijama. U prilogu dodajemo izjave o iskustvima koordinatora Strajka u nekim drzavama i rezultate koje su postigli.

Strajk ustanovljava da bez obzira da li je nas rad placen ili neplacen, mi smo uvijek RADNICI, i kao takvi uvijek imamo moc zaustaviti ekonomiju. To su upravo uradile zene na Islandu 24-og listopada 1975 godine. One su tada rekle: KAD ZENE STANU – SVE STANE.

Mi dodajemo: ZAUSTAVIMO SVIJET I PROMJENIMO GA!

Selma James i Nina Lopez, 17 Sijecnja 2004
womenstrike8m@server101.com 

Zahjevi Strajka Zena:

  • Zahtjevamo naknadu za njegu koju pruzamo- naknadu u obliku placa, penzija, zemlje i drugih dobara. Ima li sto vrijednije od odgajanja djece i brige za druge? Zahtjevamo investiranje u zivot i socijalnu skrb i dobrobit a ne u vojne budjete i zatvore!
  • Zahtjevamo jednakost naknada za rad za sve zane i muskarce na globalnom trzistu rada!
  • Zahtjevamo siguran obrok za sve pocevsi od majki dojilja. Placen porodiljski, stanke rada koje bi nam omogucile da dojimo djecu i druge beneficije – prestanite nas vec jednom kaznjavati sto smo zene!
  • Zahtjevamo da se brise "Dug Treceg Svijeta" Prestanite ga placati. Mi ionako ne posjedujemo nista, oni nas posjeduju!
  • Zahtjevamo svima dostupnu cistu vodu, zdravstvo, pravo na dom, prijevoz i obrazovanje!
  • Zahtjevamo preorjerintiranje i koristenje energije i tehnologije koja ne zagadjuje, i skracuje radno vrijeme. Sve zene trebaju stednjake, rashladjivace, masine za pranje rublja, kompjutere ali i vise slobodnog vremena!
  • Zahtjevamo zastitu i azil od svakog oblika nasilja i proganjanja, ukljucujuci nasilje nad zenama od strane clanova obitelji i sluzbenih osoba!
  • Zahtjevamo slobodu kretanja. Kapital se slobodno krece zasto ne bi i ljudi?!

Do tada bilo je uvrijezeno misljenje da se samo oni koji obavljaju placeni posao, a to su vecinom muskarci u industrijski razvijenim zemljama, smatraju "pravim" radnicima, i da samo oni mogu promijeniti svijet. " Naknade za rad u domacinstvu" -- kampanja je koja je razbila taj sexisticki i rasisticki nacin razmisljanja, i ustanovila autonomiju kao bazu organiziranja i ujedinjenja.

Croation 2002

Home