Ženama
u zakonodavstvu iz Koalicije Voljnih
12 . svibnja 2004.
Ni
KRV nI SILOVANJE ZA NAFTU
Izjašnjavanje
o silovanjima i ostalim seksualnim zlostavljanjima žena i
djevojaka
od strane američkih i britanskih oružanih snaga ili njihovih
izaslanika u Iraku i Afganistanu
Projekt
Akcije crnih žena protiv silovanja (Black Women’s Rape Action) i
Žene protiv silovanja (Women Against Rape)
8
Ozujak 2004 – Poziv
svim Zenama
PETI
GLOBALNI
STRAJK
ZENA
Poziv
svim muskarcima da se pridruze
zenama da
ZAUSTAVIMO
I PROMIJENIMO SVIJET!
INVESTIRAMO U BRIGU ZA LJUDE A NE UBIJANJE!
Povijest
organizacije
GLOBALNI
STRAJK ZENA ”rodjen”
je 1999 godine, kada su zene Irske odlucile da nacionalnim generalnim
strajkom docekaju novo tisucljece. One su tada zatrazile podrsku Internacionalne
kampanje “Place za kucne poslove”, i mi smo tada pozvale zene
cijeloga svijeta da se pridruze Globalnom Strajku 8 Marta 2000 godine.
Strajk je odista dosao kao rezultat dugogodisnjeg niza aktivnosti
Organizacije, pocevsi davne 1952 godine malom knjizicom pod naslovom
“Mjesto Zene”, zatim knjige
koja je postala klasika: “Moc zene i promjene u drustvu” iz 1972
godine, te “Sex, Rasa i Klasa” iz 1973. Sve tri knjizice su
ustanovile tezu da je u stvari rad koji zene obavljaju za placu –
njhov drugi posao, a da je besplatni
rad koji sve mi obavljamo u svom domu i u svojoj zajednicim stvarajuci
sve radnike svijeta kao i nase nastojanje
da promjenimo svijet, nevidljiv,
ali nas prvi i najvazniji posao.
Od
tada mi se zalazemo za to da se zenama prizna
i plati sav neplaceni rad koji
one obavljaju, kao i za izjednacavanje zenskih
i muskih nadnica – nasa
borba je jedinstvena
borba protiv siromastva zena, njihovog iskoristavnja i diskriminacije
svake vrste. Po podacima UN, zene
obavljaju 2/3 od svih poslova na svijetu: od
dojenja i odgajanja djece, pa skrbi o onima koji su bolesni, o
starijim osobama i o onima koji nisu u mogucnosti da se brinu o sebi,
zatim: uzgajanja, pripremenja i kuhanja hrane za obitelj, zajednicu pa
i kontinente ( 80% hrane potrosene u Africi uzgojile su zene), do
dobrovoljnog rada i poslova neformalne ekonomije kao na primjer:
cistacice, krojacice, ulicne prodavacice, pruzateljice sexualnih
usluga, kao i posao koji
obavljaju kao dio formalne ekonomije. I tu je opet posao zene briga o
ljudima, bilo to po bolnicama i skolama, ili kao domacice,
odgajateljice djece, osobna ispomoc nemocnima, a u “sweatshopovima”
one obavljaju poslove za koje su i muskarci nisko placeni. Za iste
poslove zene su najnize placene i cesto izlozene maltretiranju na
seksualnoj i rasnoj osnovi.
Zene
iz preko 60 zemalja
Od
2000-te godine Strajk je dozivio ogroman uspjeh. Ujedinio je zene iz
preko 60 ZEMALJA, ukljucujuci
i bazne organizacije s vrlo impresivnim
povijescu aktivnosti, i brojnim ciljevima koje su ostvarile, a koje
takodjer zahtijevaju od Svijeta da cijeni svaku zenu i svaki njen rad.
Te organizacije sad su dio
internacionalne mreze koordinatora Strajka.
U Venecueli, mi radimo sa zenama koje grade ekonomiju koja
brine o ljudima, i koje su uspijele
osvojiti clanak 88 Ustava koji je priznao da je posao koji zene
obavljaju u domacinstvima ekonomska aktivnost koja povecava dobit i
producira socijalno
blagostanje, i priznaje pravo kucanica na socijalnu sigurnost. Strajk
je pomogao da se procuju ovi
slavni trenuci pobjede,
podrzavajuci ovakve revolucionarne procese u kojima
su zene iz baznih organizacija najaktivnije sudjelovateljice.
Strajk
je dio pokreta protiv rata i okupacije ne
samo u Iraku, nego i u Palestini,
Cecniji, Kolumbiji,
Kongu, Kasmiru…Nas prioritet je da osvijetlimo i naglasimo
svakodnevnu borbu zena i pravac kojim tezimo, od kojeg cijeli
pokret ima koristi, ali koji je cesto ignoriran na isti nacin kako je
ignoriran neplaceni rad za prezivljavanje koji mi zene obavljamo. Pod
temom INVESTIRAJMO
U BRIGU ZA LJUDE A NE U UBIJANJE, mi zahtjevamo da
se $900+ biliona koji se sada trose na vojne budjete
pocnu umijesto toga koristiti za osnovne potrebe za zivot – cistu,
svima dostupnu vodu, dostupnu hranu,zdravstvenu njegu, pravo na dom,
obrazovanje, zastitu od silovanja i drugih oblika nasilja, zastitu ove
nase planete – takodjer za zene koje su prve njegovateljice i borci
u prvim redovima te i za prezivljavanje njihovih voljenih. Za pocetak
mi trazimo pravo na vojni budjet USA – koji cini preko polovice
svjetskih vojnih troskova, a sa kojim Americke korporacije
implementiraju svoje ekonomske i politicke interese na cijeli svijet
(ukljucujuci i ljude u USA)
Doprinos
od strane najdiskriminiranijih grupacija
Najugrozenije
grupe zena – Crnkinje,
Indijanke, ostale
zene obojene koze, samohrane majke, bolesne zene i zene s tjelesnim manama,
imigrantkinje, zene koje se bave prostitucijom, lezbijke…koriste
Strajk da iskazu svoj doprinos svakoj ekonomiji, zajednici i borbi.
Strajk insistira da mocnici priznaju taj doprinos.
Mi
takoder trazimo priznanje doprinosa onim muskarcima koji aktivno
podrzavaju nasu borbu,jer se oni slazu sa tezom da: INVESTIRANJE
U BRIGU ZA COVJEKA A NE U UBIJANJE
je prioritet
svim radnicima i cijelom covjecanstvu. Ne samo da muskarci mogu
zahvaliti zenama na dnevnom prezivljavanju koje im one omogucavaju –
od dojenja do kuhanih obroka, ciste odjece i
moralne podrske – vec i
njenom opredjeljenju ka prioritetu
prezivljavanja nasuprot vrijednostima trzista , vrijednostima koje sad
ugrozavaju opstanak svijeta. Muska
web stranica “Payday”, je
vrlo vazan doprinos pokretu protiv rata, i priznanje
svima onima koji stavljaju na kocku svoj zivot i slobodu
u obrani zivota i slobode svih nas.
Okviri jedinstva
Nama je cesto receno da, da bi
pobijedile mi se moramo ujediniti, ali ne dobijamo puno savjeta kako to
konkretno i postici (osim od strane politickih partija koje bi nas
htjele voditi). Nama Strajk koristi kao okvir za ujedinjenje – medu
nama zenama, izmedu zena i muskaraca, te izmedju i unutar drzava – jer
se bazira na medjusobnom postivanju, prihvacanju
i obogacivanju neovisne borbe svake od tih kategorija. Strajk nije
partijski politicki, niti je separatisticki. Strajk nosi ambiciozne
teznje ka promjenama , ali se cvrsto protivi osobnim ambicijama koje
podcijenjuju zajednicku odgovornost.
Globalni Strajk Zena presao je granice
samo zajednickih akcija svakog 8 Marta. Prosirio se na globalnu
organizaciju koja snazi svakodnevnu borbu zena (i muskaraca) u baznim
organizacijama. U prilogu dodajemo
izjave o iskustvima koordinatora Strajka u nekim drzavama i rezultate
koje su postigli.
Strajk ustanovljava da bez obzira da li
je nas rad placen ili neplacen, mi smo uvijek RADNICI, i
kao takvi uvijek imamo moc zaustaviti ekonomiju. To su upravo uradile
zene na Islandu 24-og listopada 1975 godine. One su tada rekle: KAD
ZENE STANU – SVE STANE.
Mi dodajemo: ZAUSTAVIMO
SVIJET I PROMJENIMO GA!
Selma James i Nina Lopez, 17 Sijecnja
2004
womenstrike8m@server101.com
Zahjevi
Strajka Zena:
- Zahtjevamo naknadu za njegu koju
pruzamo- naknadu u obliku placa, penzija, zemlje i drugih dobara. Ima
li sto vrijednije od odgajanja djece i brige za druge? Zahtjevamo
investiranje u zivot i socijalnu skrb i dobrobit a ne u vojne budjete
i zatvore!
- Zahtjevamo jednakost naknada za rad za
sve zane i muskarce na globalnom trzistu rada!
- Zahtjevamo siguran obrok za sve pocevsi
od majki dojilja. Placen porodiljski, stanke rada koje bi nam
omogucile da dojimo djecu i druge beneficije – prestanite nas vec
jednom kaznjavati sto smo zene!
- Zahtjevamo da se brise "Dug Treceg
Svijeta" Prestanite ga placati. Mi ionako ne posjedujemo nista,
oni nas posjeduju!
- Zahtjevamo svima dostupnu cistu vodu,
zdravstvo, pravo na dom, prijevoz i obrazovanje!
- Zahtjevamo preorjerintiranje i
koristenje energije i tehnologije koja ne zagadjuje, i skracuje radno
vrijeme. Sve zene trebaju stednjake, rashladjivace, masine za pranje
rublja, kompjutere ali i vise slobodnog vremena!
- Zahtjevamo zastitu i azil od svakog
oblika nasilja i proganjanja, ukljucujuci nasilje nad zenama od strane
clanova obitelji i sluzbenih osoba!
- Zahtjevamo slobodu kretanja. Kapital se
slobodno krece zasto ne bi i ljudi?!
Do tada bilo je uvrijezeno misljenje da
se samo oni koji obavljaju placeni posao, a to su vecinom muskarci u
industrijski razvijenim zemljama, smatraju "pravim" radnicima,
i da samo oni mogu promijeniti svijet. " Naknade za rad u
domacinstvu" -- kampanja je koja je razbila taj sexisticki i
rasisticki nacin razmisljanja, i ustanovila autonomiju kao bazu
organiziranja i ujedinjenja.
Croation
2002
Home |